Stručnjak iz oblasti zaštite životne sredine iz Hrvatske Viktor Simončić kazao je u intervjuu za dnevni list „Dan” da ima smisla modernizovati Termoelektranu Pljevlja.

– Najskuplja energija je ona koje nema kada treba. I kada se najveći dio energije počinje dobijati iz alternativnih izvora, kao što su sunce i vjetar, trebaće stabilni izvori za slučaj kada nema vjetra i sunca. Ugalj je jedan od resursa kojima raspolaže Crna Gora i mislim da ima smisla modernizovati TE Pljevlja. Ne znam da li je ta modernizacija povezana i sa uvođenjem centralnog grijanja u grad. Ako je to tako, onda bi to bio pravi dobitak i za okolinu i za građane. Bio sam u Pljevljima nekoliko dana. Uvjerio sam se da uglavnom zagađenje vazduha dolazi iz malih ložišta. Tako je i u drugim sredinama. Čak i tamo gdje se umjesto uglja koristi drvo, u zimskom periodu je nemoguće izbjeći pogoršanje kvaliteta vazduha – rekao je Simončić, koji je bio jedan od učesnika nedavne konferencije „Zeleni dani”, održane u Podgorici.

Koliko je važno za zaštitu životne sredine da nacionalni energetski sistemi svedu na minimum procenat proizvodnje takozvane „prljave struje”, odnosno električne energije koja se proizvodi u termoelektranama?

– Nisam sklon upotrebi izraza „prljava struja”. Znam da se taj termin koristi, nekad čak i pomalo nepravedno, jer je danas moguće proizvoditi struju na čist način i iz uglja i iz „nafte”. Termoelektrane se barem zadnjih 20–30 godina ne grade više na način da bi zagađivale okolinu klasičnim polutantima kao što je SO2 i poznati problem kiselih kiša. Glavni problem kod termoelektrana na fosilna goriva je vezan za emisije prije svega SO2, što je povezano s uticajem na klimatske promjene, ali ne utiče na zdravlje. Poželjno bi bilo da se energija dobije iz obnovljivih izvora i da se taj udio povećava, no još dugo svijet neće moći da se odrekne proizvodnje energije i iz fosilnih goriva. Potrošnja uglja i nafte u svijetu raste i rašće još godinama.

Na šta po Vama u narednom periodu nadležni u Crnoj Gori treba da usmjere pažnju kad je u pitanju zaštita životne sredine od zagađenja?

Mislim da bi se pažnja morala posvetiti kritičkoj ocjeni onoga što ste još nedavno obećali u postupku približavanja EU. Po mojoj ocjeni, obećali ste više nego što realno možete ispuniti, čak i da nije došlo do Kovid-19. Kada biste imali neograničeno puno novca, mnoga obećanja ne bi ni tada bila realna. Ono što bi trebalo jeste da manje slušate strane savjetnike koji dolaze samo s predlozima „kako je to napravljeno u Beču ili Parizu”. Kada već dolaze, neke pokažu kako je, s vaših deset puta nižim primanjima, moguće doći do tamo. Koji je to prvi korak da dođete do tamo? I njima je za ovo što su postigli bilo potrebno deset godina.

Nema mjera zaštite okoline bez podizanja standarda. Najveći neprijatelj prirodnim resursima i okolini jeste siromaštvo. Investicije u okolinu mogu biti najbolji točak zamajac za pokretanje lokalnih privrednih potencijala, ako se bazira na lokalnim resursima, a prije svega na lokalnoj proizvodnji.

Vl.O.

---

Gdje nema uglja, besmisleno ulagati u Termoelektranu
Koliko je pamentno ulagati u razvoj termoelektrana i da li u narednom periodu može da se očekuje da takvi energetski objekti budu rentabilni?

Tamo gdje ne postoje termoelektrane, posebno gdje nema uglja kao lokalnog energenta, ulaganje u termoelektrane je besmisleno. Što se tiče naknada koje će se plaćati za emisije „SO2”, one svakako dolaze. Ali tu je potrebna mudrost vrha države i pregovarača u postupku pristupanja EU. Crna Gora bi mogla izbjeći neke od naknada, ako se pripreme valjani argumenti. Potrebno je istaknuti koja je važnost TE Pljevlja u energetskom bilansu države, koja je važnost u državnom proračunu (BDP), kako je specifična emisija „eqv.SO2” po stanovniku u Crnoj Gori niža od drugih, kako se tek u narednih 20–30 godina može preći na besfosilno osiguranje energije.